Jabuke “Pink Lady” sa imanja Milutina Šuškavčevića zaštitni znak Velike pijace

Zakupci sa Velike pijace u Tržnom centru „Pobrežje“ godinama otkupljuju svježe i domaće jabuke sa imanja zetskog proizvođača Milutina Šuškavčevića.

Na njegovom imanju uzgaja se sorta jabuke “Pink Lady”, koja je jedna od najkvalitetnijih sorti jabuka koje se proizvode u Evropi.

Predstavnice Društva „Tržnice i pijace“ obišle su imanje Šuškavčevića.

„Ja sam prije petnaest-šesnaest godina, preko nekih mojih udruženja i veza iz Neretve, uvezao tu jabuku i sadio je u Crnoj Gori. Sadnja je jako teška zato što je gusta – sadi se na 70–80 centimetara, a korijenov sistem je plitak. Koliko ima prednosti, toliko ima i mana“, kazao je on.

Dodaje da su nedostaci to što su potrebna četiri reda žice i kočevi, kao i da je veoma teško održati zasad zbog velikog vjetra. Ipak, ova sorta ima i brojne prednosti – dobru rodnost i kvalitet.

„Jabuke prodajemo obično u Podgorici i na Cetinju. Mogu da se pohvalim i da nam dolaze iz cijele Crne Gore i uzimaju po pet-šest gajbi. Tu jabuku mogu da drže na balkonu do maja mjeseca, a da bude ista kao onog dana kada je ubrana. Jabuka se bere u jedanaestom mjesecu, kada je temperatura pet-šest stepeni, i izuzetno je kvalitetna i čvrsta. Za razliku od drugih jabuka koje se beru u ljetnjim uslovima, kada su temperature visoke i plod ima veću temperaturu, pa takve jabuke moraju u hladnjače, mi ovu jabuku ne stavljamo u hladnjaču. Ona se čuva na prirodan način. U magacinu imamo ventilator i šiber vrata. Uveče otvaramo šiber vrata i palimo ventilator, koji uvlači svjež vazduh, a ujutro se ventilator gasi i vrata se zatvaraju. Tako na prirodan način održavamo jabuku u magacinu”, rekao je on.

Govorio je i o razlici između domaće i uvozne jabuke.

„Svake tri godine đubrimo stajnjakom. Ne forsiramo neka druga đubriva, već koristimo isključivo stajnjak i to svake treće godine. Mi tu jabuku ne tretiramo kao što se tretira u Evropi, gdje se jabuke prskaju i po 20 puta. Naše tretiranje jabuke je šest do sedam puta, a ova jabuka je posljednji put tretirana krajem juna, dok je berba sredinom novembra. Tako da ova jabuka ima velike prednosti i nema u sebi ostataka pesticida, jer je posljednji put prskana četiri mjeseca prije berbe“, rekao je on.

Kako ističe, u Evropi se jabuke prskaju u junu, dok se ljetnje sorte beru u avgustu i septembru. Prema njegovim riječima, uvozne jabuke mogu imati više ostataka pesticida, što je, kako smatra, loše za građane Crne Gore.

„I još ih stavljaju u hladnjače i premazuju parafinskim uljem kako bi mogle da traju nekoliko godina. To nije dobro, jer sam slušao na televiziji stručnjake koji kažu da se u parafinskom ulju nalaze materije koje mogu biti štetne po zdravlje ljudi. Svaki potrošač koji uzme uvoznu jabuku može da vidi da je puna masnoće. Neka uzme nož i sastruže površinu, vidjeće da je premazana parafinskim uljem. Neka ga zapali i vidjeće kako gori. Nažalost, to je najveći problem – što uvozimo nekvalitetnu robu za građane Crne Gore, kazao je Šuškavčević.

Proizvodnja jabuka je isplativa, ali je svake godine proizvodnja mnogo skuplja, dok cijena proizvoda ostaje ista.

“Upravo zato što uvozimo jabuke iz Poljske i drugih zemalja i oni ih prodaju u marketima za 50–60 centi, domaći proizvođač teško može da konkuriše”, ističe on.

Da bi se proizvela jabuka, dodaje, potrebno je najmanje 50 centi.

“Postavlja se pitanje gdje su skladištenje i prevoz? Kako onda domaća proizvodnja može da opstane? Proizvodnju ugrožava nekontrolisani uvoz, a država ne štiti dovoljno proizvođače, selo, seljaka i proizvodnju svojih građana koji žele da proizvode zdravu i kvalitetnu hranu. Umjesto toga, uvozi se loša hrana i loša roba i, nažalost, uništava se domaći proizvođač, koji ne može da postigne cijenu koja mu je potrebna“, istakao je on.

Govoreći o obimu posla na svom imanju, Milutin kaže da na hektar i po zasada jabuka ima mnogo posla.

„Na mom zasadu jabuka od hektar i po potrebno je dosta radne snage. Za rezidbu angažujem rezače i režemo jabuku mjesec dana. Poslije rezanja slijedi proređivanje, sada uglavnom sam radim u tom zasadu, jer nakon rezanja nemam mnogo dodatne radne snage. Poslije toga imam još pet, eventualno šest prskanja i navodnjavanje“, objasnio je Šuškavčević.

Video možete pogledati u nastavku:

Najnovije novosti: